Sa zelinskog trga, kojim dominira crkva Sv. Ivana Krstitelja, koja se prvi puta spominje 1200. godine, krenuli smo uzbrdo Bocakovom ulicom, uz Dom zdravlja. Skrenuli smo lijevo Mačkovičevom ulicom i sišli u selo Biškupec, odakle smo nastavili glavnom cestom prema Zelingradu. Dalje smo krenuli makadamskom cestom u dolinu rijeke Velike, prošli pokraj kamenoloma i skladišta «Trudbenika», te nakon 3 km stigli pod zidine Zelingrada. Zelingrad se nalazi na 350 m n/v, a prvi puta se spominje 1295. godine. Ostaci grada nalaze se na strmom obronku skrivenom unutar duboke doline rijeke Velike. Među ruševinama još se mogu vidjeti obrisi velike zgrade za stanovanje i dvorišta koje je bilo opasano masivnim zidovima i kulama. Oko grada je uređena pješačka staza. Tu smo trenutak zastali, okrijepili se od «napornog i dugog» puta, te lagano, istim tempom, krenuli prema planinarskom domu Kladeščica. Uz ugodne razgovore i prekrasno sunčano vrijeme stigli smo do planinarskog doma koji se nalazi na 460 m n/v. Bio je zatvoren, ali smo se mi poslužili klupama koje se nalaze ispred samog doma i uživali u divnim pogledima koji se pružaju prema Zagorju i dalje. U povratku smo obišli još neke lijepe drvene klijeti, a zatim smo se «oštro strmoglavili» nizbrdo do našeg prijevoznog sredstva. U rano poslijepodne, zadovoljno umorni stigli smo kući.

Nedeljka