Malo opis puta iz mog kuta gledanja

Sve je pocelo prije godinu i pol  kad se prvi put spomenula mogucnost putovanja na Aconcaguu , vec me tada malo zainteresiralo , a prije godinu dana imali smo dvodnevni zimski uspon na Zavižanj s nama su išli Vinko i Smiljana iz Vrbovca , Vinko je jedanput vec bio na Aconcaguu i ovaj put se spremao ponovo. Kad sam se vratio doma sa Zavižanja nekoliko dana nisam imao mira dok se nisam i ja odlucio da putujem.. Tad su pocele pripreme od godinu dana .  Trebalo se dobro fizicki pripremiti jer je Aconcaguu najviši vrh Južne Amerike sa visinom od 6962 metra  na kojemu vladaju vrlo surovi uvjeti hladnoce i vjetra . U pripremama sam prošao  našu cijelu treking ligu , to je skup planinskih maratona u dužini od 25 do 85 kilometara , zadnja dva mjeseca prije polaska svaki drugi dan sam išao na trcanje od 10 do 15 kilometri ovisno koliko sam imao vremena ili hodanje sa ruksakom od 20 kila.

Relativno se osjecajuci spreman došao je dan polaska 24.12.2006. Ekipa se okupila na Zagrebackom areodromu  ukupno 15 ljudi  9 iz Ðakova 2 iz Vrbovca po 1 iz Bjelovara i Krasnog na Velebitu i nas dvoje ja iz Virja i Milica iz Ðurdevca . Na Frankfurtskom aerodromu nam se još pridružila Azra iz Sarajeva .

Krenuli smo prvim letom iz Zagreba preko Frankfurta  i Sao Paula za Buenos Aires glavni grad Argentine. Tamo smo ostali dva dana u upoznavanju  grada , jedan dan smo imali organiziranog vodica i autobus a drugi dan smo u užem centru pješice obilazili grad . Grad je impresivan sa bezbroj prostranih parkova prepunih zelenilom. Širokih ulica sa vrlo rijetkim prometom a najviše vozila je taxsija. Iz Buenos Airesa krenuli smo autobusom do Mendoze to je grad u kojem se rješavaju dozvole za uspon na Aconcaguu i nabavlja još preostali dio opreme koji nam je bio potreban. Taj put je u dužini od preko 1000 kilometri tako da smo vidjeli dobar dio Argentine , kako je razvijena njihova poljoprivreda i koja su to obradiva prostranstva. Riješivši dozvole , nabavivši preostalu opremu i kupivši  hrane za 20 dana u planini krenuli smo autobusom do ulaska u nacionalni park iz kojeg se dalje pješke krece prema vrhu.. U Mendozi smo dogovorili preko agencije mile koje ce nam dio opreme prebaciti od ulaska u par do baznog logora .

-Dan 1. Ulazak u nacionalni park je na visini od 2800 m tu podižemo šatore i spavamo jednu noc , okolina je vrlo lijepa , jezerce , potok i dosta zelenila , okolo se vide vrhovi pokriveni snjegom i u daljini dominirajuci vrh Aconcaguu.

-Dan 2. Rano podižemo šatore i krecemo do logora Confluencia  koji je udaljen 10 km , nosimo osnovnu opremu i hrene potrebne za tri dana ostatak hrane i opreme šaljemo na mulama do baznog logora. Put je uska staza koja se cijelim putem lagano uspinje i prolazi kanjonom Horconesa rijeke nastale otapanjem ledenjeka visoko u planinama sa sobom nosi puno pijeska i prašine tako da je boja vode poput kave.  Nakon 7 sati dolazimo u kamp Confluencia  koj je na visini 3300 metara  , ovdje podižemo šatore u cistoj prašini i pijesku oko nas je pustinjski krajolik sa gdje kojim žbunom trave , ostali dio dana odmaramo. Plan je da ovdje ostanemo  dva dana i dvije noci zbog sto bolje aklimatizacije i privikavanja na visinu , svi se osjecamo dobro.

-Dan 3. Stara godina , šetnja oko logora i odlazimo do Plaza de Francia na visinu od 4200 metara ispod Južne stijene . Južna stijena je impresivna , to je gotovo okomita strmina okovana ledom preko 2500 metara visine , tko se sa južne strane popne na vrh svaka mu cast .

Ovdje prvi put pocinjemo osijecati visinu i malo umora , lagano se vracamo nazad u kamp na 3300 m . Ovdje cu si olakšati daljnji dio puta , ruksak ce biti opet lakši , dvije butelje Argantinskog vina i jedan šampanjac da proslavimo odlazak stare godine Rano smo legli u šatore sutra nas je ocekivao jedan od najtežih dijelova puta , trebamo proci udaljenost od 26 kilometri i podici se za 900 metara do baznog logora .

-Dan 4. Rano ustajemo spremamo šatore i krecemo prema baznom logoru. Dvoje iz ekipe se ne osjecaju dobro i oni ostaju još jedan dan u Confluencii. Put prolazim prostranim širokim kanjonom koji nakon sedam sati hoda izgleda sumorno i još se ne nazire kraj , sunce nemilice prži , više nema nijedne zalene travke sve je kamen i pijesak na lijevu i desnu stranu izdižu se ogromne stijene i sipari. Nakon 11 sati hoda dolazimo u bazni logor Plaza de Mulas na visini 4200 metara , svi smo dobro umorni. Pokušavamo se što bolje smijestiti  jer nam ovo postaje baza u kojoj cemo najviše vremena provesti ,neki su ovdje proveli i punih deset dana .

-Dan 5. Dan je predviden za odmor i laganu šetnju po baznom kampu i upoznavanje . Bazni logor je velik ima mnogo šatora i postoje agencije koje drže pojedine dijelove , tamo možeš  naruciti  jela da ti pripreme ili ispeku picu . Postoji mogucnost telefoniranja i pristupa internetu cak se možeš i istuširati. U kampu su smiješteni  renderi i medicinska služba tako da smo svi išli na pregled prije daljnjeg nastavka penjanje . Kontroliraju krvni tlak , postotak kisika u krvi i pluca . Kod pregleda taj dan , kod jednog našeg clana otkriven je endem pluca i on je odmah dobio potrebne lijekove i injekcije i prebacen je helikopterom nazad dolje . U popodnevnim satima su stigli i dvoje naših clanova koji su ostali dan duže na Confluencii.

Danas je dogovoreno da  sutra sastavimo skupinu od onih  koji se dobro osjecaju i spremni su krenuti prema prvom visinskom logoru da postave šatore i isti dan se vrate nazad u bazu.

-Dan 6. Rano ustajemo lagani dorucak i dogovor tko sve krece prema prvom visinskom logoru Nido de Kondores koji se nalazi na 5500 metara. Sastavlja se ekipa od sedam clanova , uzimamo šatore i dio opreme te krecemo dalje , teren je strmi sipar po kojemu su staze u obliku serpentina. Nakon pet sati napornog hoda vrijeme se pogoršava pocinje puhati vjetar , naglo dolaze oblaci i pocinje padati lagani snijeg .Dio ekipe odustaje od daljnjeg uspona a nas trojica nastavljamo dalje , mi smo uspjeli doci do visine od 5300 metara tada i mi odustajemo od daljnjeg uspona taj dan , ostavljamo šatore i opremu na toj visini , zatrpavamo ih kamenjem i spuštamo se nazad u bazni logor.

-Dan 7. Drugi dio ekipe krece gore do Nida nosi preostali dio opreme a mi ostajemo taj dan odmarati u baznom logoru. Dio njih se uspjeva  popeti do Nida gdje postavljaju jedan šator i pokušat  ce prespavati a ostali podižu šatore 200 metara niže.

-Dan 8. Danas mi krecemo gore nakon dana odmora a drugi dio ekipe ce se spustiti , ovo  osvajanje visine i ponove spuštanje je vrlo bitno zbog prilagodbe na visinu . Susrecemo ih na putu i doznajemo da nitko nije spavao svi su imali simptome visinske bolesti . Ja i Josip taj dan dolazimo u vsinski logor Nido de Kondores a ostatak ekipe ostaje niže ili potpuno odustaje . Podižemo svoj šator malo veceramo , ja osjecam laganu glavobolju.

-Dan 9. Uspjeli smo prespavati noc i rano se budimo vrlo dobro se osjecajuci sa obzirom na visini na kojoj smo bili .Danas odmaramo uz laganu šetnju oko kampa koji izgleda kao da je postavljen negdje na mjesecu , to je blago nagnuta zaravan ispod stijene pokojoj je razbacano veliko kamenje i izgleda vrlo pusto i surovo. Tokom dana dolaze još dva naša clana tako da nas je sada cetvoro u kampu . U kasnim popodnevnim satima naglo se pogoršava vrijeme pocinje jaki vjetar i oluja sa snijegom , tu noc nismo ništa spavali vjetar je toliko puhao da smo svaki cas ocekivali da ce nam strgati šator .

-Dan 10. Do podneva se vjetar i vrijeme potpuno smirilo ,dolazi i ostatak naše ekipe u kamp. Ovo je meni i Josipu treci dan da smo na toj visini i donosimo odluku da sljedecu noc krenemo prema vrhu.

-Dan 11. Budimo se u jedan u noci , vrlo je hladno , dobro se oblacimo i u dva krecemo na uspon . Lampama osvjetljavamo samo put ispred sebe a okolina nam je potpuno nepoznata. Nakon cetiri sata hoda  u samo svitanje Josip odustaje zbog bolova u prsima a ja se dobro osjecam i nastavljam dalje sam. U jednom dijelu puta proživljavam jaki vjetar i hladnocu kakvu do tada još nisam doživio. Uporno nastavljam dalje i nakon deset sati hoda u 12 .10 sati uspijevam doci na krov Južne Amerike Aconcaguuvu to je za mene do tada najveca osvojena visina 6962 metra. Gore se zadržavam 45 minuta , napravil sam desetak fotografija i tad se spuštam dole , silazak je bio vrlo težak i trebalo mi je šest sati da se spustim do prvog visinskog logora gdje su bili svi ostali.

-Dan 12. Ostatak ekipe odlazi u drugi visinski logor Berlinu na 5800 metara a ja se spuštam u bazni logor. Oni ce prespavati i sljedeci dan krenuti prema vrhu. Kad sam se spustio u bazni logor docekala su me tri naša clana koja su ranije odustala od uspona.

-Dan 13. Danas je još jedanaest naših clanova krenulo prema vrhu od kojih se sedam uspjelo popeti i tako je naš uspon bio vrlo uspješan.

-Dan 14. Svi se okupljamo u baznom logoru pakiramo opremu i sutra se spuštamo do ulaska u nacionalni park .

-Dan 15. Budimo se vrlo rano , trebamo prijeci put od cetrdeset kilometri i spustiti se 1400 metara  , nakon deset sati hoda izlazimo iz nacionalnog parka ,cime je naš glavni cilj putovanja u Južnu Ameriku bio ostvaren.

Vracamo se u Mendozu gdje se odmaramo dva dana i pokušavamo nadoknaditi kilograme koje smo izgubili. Zatim odlazimo u Cile i njegov glavni grad Santijago , tu ostajemo isto dva dana , razgledavamo grad i odlazimo na kupanje u Tihom oceanu. Iz Santijaga letimo za Limu glavni grad Perua gdje nas ugošcuju u našemu konzulatu. Sljedeci dan odlazimo u Cusco nekad glavnu prijestolnicu Inka i Machu Pichu gdje ostajemo tri dana. Bezbroj gradevina koje su Inke ostavile iza sebe izgledaju impresivno , mnoge stvari još uvijek ostaju nepoznanica na koji su nacin gradili i cemu im je sve služilo , još više iz razloga što nisu poznavali kotac i imali pismo .Vracamo se u Limu gdje ostajemo dva dana u upoznavanju grada . Iz Lime letimo preko Venecuele za Frankfurt i vracamo se u Hrvatsku .

Pozdrav

Mladen Fancev