Pada snijeg. Idemo – ne idemo, pitanje je sad? Ipak idemo. Žele, Vesna, Snježana Dragica, Mladen, Berislav, Tomislav, Anita i moja «malenkost», odlučili smo ići. Skoro cijelim putem padao je snijeg, a već ga je te noći napadalo oko 15 centimetara. Vesna i ja smo odmah odlučile do vrha Vranilca doći lakšim putem, dok je ostatak ekipe odlučio ići preko Zubi i to svih 7. Poželjevši im sreću i Božju zaštitu, jer doista im je trebala, Vesna i ja smo krenule jednim dijelom poučne staze, a zatim smo skrenule prema vrhu. Stazom nije još nitko prošao pa nam je Žele, budući se dan prije vratio sa tečaja za voditelje izleta sa Platka, pokazao kako se prti snijeg. Nakon nekog vremena pridružio nam se Berislav jer nije uzeo rukavice i već na prvom zubu su mu se ruke smrzle, te je morao odustati. Zubi, osim što su sadržavali smrznuti snijeg i led prijašnjih dana sada su bili nadopunjeni svježim snijegom i tako otežali penjanje i prolaz po njima. Ekipa je ponijela užad i sve što je bilo potrebno za osiguravanje, jer, zapravo, bez toga teško da bi prošli. Staza preko njih je inače zahtjevna, a sada je bila duplo zahtjevnija. Osim što se Dragica poskliznula i upala u jednu od provalija, na svu sreću se uspješno zaustavila i vratila, sve je zapravo prošlo u najboljem redu. Svi su bili zadovoljni, i mi koji smo išli «okolo» i oni koji su išli «poprijeko». S vremenom, dan se proljepšao. Snijeg je stao padati, a zasjalo je i sunce omogućivši nam prekrasan pogled prema Križevcima. Sve je bilo bijelo i prekrasno. Nakon dva i po sata ponovno smo se sastali u planinarskom domu, ispričali svaki svoje dogodovštine i lagano se pripremili za povratak kući. Svi smo prošli Zube u nekom od svojih avantura, pa neki i više puta, i u različitim vremenskim uvjetima, ali sada im je doživljaj bio kakav nikada do sada. Hvala Bogu da su svi prošli bez ozljeda i vratili se sretni i bogatiji za još jedno iskustvo u težim uvjetima penjanja.