Toplog i sunčanog proljetnog jutra, HPD «Borik» u dobrom društvu Velimira i Damira iz koprivničkog HPD «Bilo», krenuo je put najsjevernije planine Hrvatskog Zagorja – Ravne gore(686).  Stigavši u Trakošćan, ostavili smo utvrdu obitelji Drašković, savršenu sintezu prirode i arhitekture i dobro markiranim stazama krenuli put Ravne gore. Kroz tek probuđenu mladu šumu, okruženi mirisima zemlje, lišća, šumskog cvijeća svatko svojim tempom savladavao je etape puta.

Ravna gora ima brojne kraške pojave, pećine i stijene koje je u tom kraju čine jedinstvenom. Dobro održavanim makadamskim cestama i šumskim stazama mjesta Cvetlin, hrabri i spretni planinari popeli su se alpinističkom stazom na najatraktivniju stijenu Ravne gore. Prizor plodnih polja, bjelogorične i vazdazelene šume posute na okolnim brežuljcima, ostavio nam je dubok utisak.

Penjući se kroz šumu, odmorili smo se na kratko u dva planinarska doma, promatrali vježbu «paraglajdera» i zadovoljni se spustili do dvorca Trakošćan.

U neposrednoj okolici dvorca Trakošćan, šetnjom perivojem uz dvorac i park-šumom, koji čine povijesnu, arhitektonsku i kompozicijsku cjelinu udahnuli smo duh prošlosti dvorca Trakošćan koji je od svih zagorskih dvoraca uspio najviše očuvati duh vlastelinskog središta i plemićkog posjeda.

U povratku pohodili smo dvorac Maruševec, spomenik prve kategorije. Okolinu dvorca čini perivoj nizozemskog majstora, nekoliko stotina godina stari hrastovi, biljne vrste kao alžirska jela, ginko, bodljikava smreka i druge vrste.

Zaštitni znak ovog planinarskog druženja je vedrina, smijeh, topli sunčan dan i impresije koje samo priroda može pobuditi u čovjeku.