Prezentacija

   Po treći put u Africi ! Pa zar vam nije dosta Afrike? Nije ! – dolazi odgovor od planinara PD Borika iz Đurđevca. Nikad dosta tog starok i lijepog kontinenta. Svaka država nosi nešto svoje, nešto egzotično. Tanzanija, Maroko i sada Egipat.   

   Naše putovanje započelo je 16.01. i trajalo sve do 31.01. 2009. Sudionike putovanja sačinjavalo je 10 planinara iz PD Borika, 5 iz HPD Bilogora iz Bjelovara , jedan Njemac i vođa puta Milan koji je na samom putovanju učlanjen također u PD Borik, nakon duge inicijacije kartanjem Bele.

   Putovanje smo započeli iz Zagreba vlakom do Minhena, te nastavili avionom do Kaira. Potom smo autobusem prošli daljnjih 500 km vozeći se uz Sueski kanal sve do Sinajske gore. Smjestili smo se u malom turističkom naselju El- Milga u hostelu Beduinski kamp. Dnevne temperature bile su oko 25 stupnjeva a noćne oko 5 stupnjeva. Domaćini su nas ugodno doćekali i posjeli nas na jastuke oko otvorenog ognjišta. Nakon većere, koja se sastojala od pileće juhe, riže, nasjeckanog povrća, piletine, krastavaca u vrhnju, poslužili su nam crni čaj koji je jak poput kave. Ubrzo smo legli na spavanje jer je ustajanje bilo u tri u jutro.

   Jedva smo se probudili tako rano no čim smo izašli van iz soba osvježio nas je hladni noćni pustinjski zrak . Razlog tako ranog polaska je prekrasan pogled na izlazak sunca na brdu na kojem je Mojsije primio deset zapovjedi. Pod svjetlom čeonih lampi zapoćeli smo uspon na Gebel Musa ( Mojsijevo brdo ) visok 2285 m. Moguća su dva pristupa jedn preko 3000 stuba i drugi cik-cak uspon do podnožja preostalih 700 stuba. Mi smo krenuli utabanim cik- cak usponom. Uz put smo susretali lokalne vlasnike deva koji su nudili uslugu jahanja deve gotovo do samog vrha. Oko 6 u jutro bili smo u podnožju onih 700 stuba kada se nebo počelo žariti i šarati prekrasnim žučkasto crvenim zrakama sunca. Oko nas su se poćeli nazirati sve jasniji crvenkasto sivi stjenoviti vrhunci. Na vrhu je sagrađena kapelica sa malim terasicama . Sjeli smo u zavjetrinu i uživali u prvim zrakama sunca koje se probijalo kroz bijele oblake. Prekrasan prizor. No vjetar i temperatura oko nule nije nam dozvolila da dugo mirujemo. Poslikali smo se sa našim zastavama i taman dok smo htjeli krenuti dolje čujemo na hrvatskom – „mogu li se slikati sa hrvatskom zastavom“. Obratio nam se tridesetodvogodišnji Benjamin, rođen u Slavonskom Brodu, koji je sa 13 godina otišao u Australiju, studirao egiptologiju i zadnja tri mjeseca čitao hireoglife po egipatskim grobnicama. Kako je svijet mali, zar ne?

   Spustili smo se za dva sata do samostana svete Katarine u kojem se nalazi najstarija ranokrščanska crkva , iz 6 stoljeća, kapela gorućeg grma i džamija iz 10 stoljeća. Sve na jednom mjestu, jedno drugo čuva u blizini tisućljetnih maslina.

   Nakon povratka u beduinski kamp ispružili smo se na suncu i uživali u toplim zrakama dok je u Hrvatskoj temperatura bila ispod minus deset stupnjeva.

   Treći dan predvidli smo za uspon na najviši vrh Egipta, sv. Katarinu ( 2642 m ). Uspon je započeo na 1600 m i uz put smo vidjeli još poneku maslinu i polusuhu travku. Kako smo se uspinjali krajolik je bio sve suroviji i prašnjaviji. Nigdje zelene travke, nigdje živog bića. Samo 12 bjelaca u laganom usponu. S lijeve strane ostajalo je ispod nas Mojsijevo brdo. Nakon četiri sata uspona stigli smo na vrh. Osam članova PD Borika , tri člana HPD Bilogore i jedan Njemac. Dvanaest od sedamnaest. Odličan uspjeh! Spuštanje smo izveli drugim putem, kroz kanjon kroz koji još nijedan Hrvat nije kročio. Kad smo hodali kroz kanjon ostajali smo bez daha od prekrasnih oblika oblih kamenih figura. Kao da smo prolazili nekim marsovim krajolikom, a iznad nas je plovilo bezbroj sitnih jastučastih oblačića. Nešto nestvarno lijepo. Nakon ukupno deset sati hoda vratili smo se u  Beduinski kamp.

   Cilj putovanja je ostvaren, osvojen je još jednan najviši vrh u državi. Sad slijedi upoznavanje te države. Posjetili smo Dahab, grad na obali Crvenog mora, potom autobusom obišli Sueski kanal, posjetili Luxor, hram u Karnaku, Dolinu kraljeva, Asuan, Abu Simbel, Kairo, Gizu, Sakkaru, plovili falukama po Nilu. Isprobali ukusnu egipatsku i nubijsku hranu, trgovali na bazaru, cjenjkali se.

   U 14 dana boravka u Egiptu proputovali smo više od 3500 km. No sve je to bilo bez većeg napora jer se putovalo u dobrom društvu i neprestano se upoznavalo nešto novo. Upoznali smo drevnu egipatsku civilizaciju i sadašnji život Egipta koji više nije bogat zlatom ali je prebogat ljudskom dobrotom i ljubaznošću koja sjaji u onoj sirotinjskoj pustinji.

Milica Fuček

16.01.-31.01.2009.g.
Organizator : PD Borik Đurđevac
Vođa puta: Milan Rajšić


Sudionici:        

  • Milica Fuček – član PD Borik
  • Anita Blažević – član PD Borik
  • Nedeljka Bocak- član PD Borik
  • Tihomir Giba – član PD Borik
  • Danijela Mahović- član PD Borik
  • Martin Mahović - član PD Borik
  • Đuro Ferenčić - član PD Borik
  • Vinko Tomaš - član PD Borik
  • Smiljana Tomaš - član PD Borik
  • Ljiljana Šproh - član PD Borik
  • Vera Pauška – član HPD Bilogora
  • Vladimir Jasek – član HPD Bilogora
  • Anica Jasek – član HPD Bilogora
  • Čamilović Zvonimir- član HPD Bilogora
  • Legin Ivan- član HPD Bilogora
  • Rainhard - Njemac